UVOD

,,Gemma!''-cula sam glas u daljini. No zapravo, samo sam ga izbjegavala jer mi se zaista nije dalo ustajati.
,,Gemma, daj...DIZI SE!!''-iscrpljena slusanjem moje starije sestre dok me budi svojim piskutavim iritantnim glasom, odlucila sam ustati. Iznad mene je stajala visoka prilika dugacke smedje kose i cokoladnih ociju. Izgledala je kao nacrtana. Moja savrsena sestra manipulatorica.
,,Znas li da ces ako se uskoro ne spremis zakasniti na sat?''-upitala me je.
,,Aha...''-odgovorila sam joj pospano i nesvjesno i ponovo se bacila na krevet.,,Evo, sada cu se dignuti. Daj mi jos minutu.''
Nakon nekoliko minuta ja sam bila sprema. Doduse, imala sam jednu carapu crvenu, a drugu crnu, ali sam to zanemarila.
Izasla sam iz kuce i hodala minutu do autobusne stanice. Ona je, kao i obicno bila puna ljudi koji su vikali, pjevali,sustali...A to je bilo jako lose za pospanu mene. Odjednom se iza mene pojavila svjetlokosa osoba moje visine. Odmah sam ju prepoznala.
,,Nesto smo pospani danas?''-pitala me Pamela Gold sa svim sarkazmom.-,,Predugo si sinoc gledala crtice?!''
Samo sam se nasmijala. Nisam imala strpljenja za jos jedno fantasticno ismijavanje mene i moje okoline. Stari skolski autobus je polako dolazio do stanice. Njegov vozac, stari gospodin Popins, nezadovoljno je puhao kada je vidio jos jednu hordu ucenika koja ce uci u njegov klimav autobus. Ja sam se progurala medju prvima u nadi da cu naci mjeso za sjedenje. Narano, nisam ga nasla. Samo sam stojala negdje na sredini i cekajuci da se bucni motor pokrene.
***
Mrzila sam u ponedjeljak izaci iz busa, pogledati skolu i sjetiti se da prvi sat imam matematiku. Matematika je za mene potpuno nepotrebna. Dobro, mozda i nije, ali ne u tim kolicinama. Pogotovo kada imate senilnog profesora koji svaki tjedan zaboravi gdje je njegov razred matematike. Na pocetku godine je to izazivalo napade smijeha kod nas ucenika, ali sada...sada je to ocajno.
,,Oces li danas markirati sa mnom?''-pitala me Mary cim sam prisla skoli. Mary je moja najbolja prijateljica od kada znam za sebe, ali sto se skole tice...Ona je kampanjka, i uopce ne mari za skolu.
,,Necu.''-odgovorila sam joj jednostavno.
,,Daj, ne budi takva kukavica.''
,,Nisam kukavica, ali mi danas markiranje nije prioritet. Dapace, to mi NIKAD nije pripritet.''-rekla sam joj pomalo streberski.
,,Naravno...''-rekla je ona mrzovoljno...-,,Onda se vidimo na povijesti.''
Ja sam samo promrmljala nesto, i usla u skolu.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.